Open the Archives of the Yugoslavia Tribunal!

Petition to open the archives of the ICTY

Otvoriti arhiv Haškog tribunala!

Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju je u svojim depoima sakupio preko deset miliona istorijski vrijednih predmeta. Od najveće je važnosti obezbijediti čuvanje ovog materijala i osigurati mu pristup.

Nastanak Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 1993. godine bio je globalna prekretnica u potrazi za pravdom. Još dok je bjesnio rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Savet bezbjednosti se obavezao da kazni odgovorne za zločine u bivšoj Jugoslaviji počinjene na svim stranama. Danas, dvadeset i dvije godine nakon osnivanja suda, 147 složenh postupaka je okončano. Suđenja posljednjoj visokorangiranih optuženika, uključujući ratnog predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, biće okončana tokom ove godine. Kada Tribunal zatvori vrata 2017, njegov doprinos  međunarodnom pravu biće nesporan.

Međunarodna suđenja za ratne zločine crpe dokaze iz zvanične političke i vojne dokumentacije, dnevnika i beležnica optuženih, zapisnika sa sastanaka i izjava svjedoka. Tužilaštvo je takođe koristilo fotografije, video i audio zapise i mnoge druge izvore. Čitav ovaj jedinstveni materijal, trenutno sakupljen u depou Tužilaštva MKSJ, predstavlja ključ za razumijevanje tamne stranice istorije regiona iza koje je ostalo više od 100,000 mrtvih.

Sa neumitnim zatvaranjem Tribunala, ostaje ključno pitanje kako razviti ovu ogromnu i jedinstvenu kolekciju materijala u konsolidovan i lako dostupan arhiv. Postoje barem tri važna razloga zbog kojih ova obaveza treba da dobije prioritet u završnoj strategiji Tribunala, i sva tri su u vezi sa stvarenjem istorijskog zapisa o ratovima koji su rasturili bivšu Jugoslaviju.

Prije svega, depo sadrži informacije koje mogu pomoći rodbini žrtava da sazna šta se desilo sa njihovim najmilijima. Iako je većina žrtava rata identifikovana i sahranjena, mnogi još uvek traže informacije o okolnostima u kojima su njihovi srodnici izgubili život. Oni zaslužuju pristup materijalima Tribunala koji mogu ponuditi odgovore i pomoći im da se nose sa velikim gubitkom. Rad Arhiva Holokausta u Bad Arolsenu u Nemačkoj je pokazao kako arhiv može da služi ovoj svrsi. Sedamdeset godina nakon kraja Drugog svjetskog rata, svake godine se tu i dalje odgovara na hiljade zahtjeva za informacijama od porodica žrtava.

Zatim, ovaj materijal predstavlja nezamenjiv izvor za istoričare koji proučavaju krvavu prošlost regiona nastojeći da ustanove uzroke ovih zločina. Utvrđivanje neupitne istorijske istine je ključno da bi se naučile lekcije iz grešaka prošlosti i spriječilo njihovo ponavljanje u budućnosti. Pritom, naučna vrijednost ovog materijala prevazilazi sam region, jer pomaže razumijevanju oružanih sukoba uopšte i daje društvenim naukama važan uvid u identifikovanje političkih, društvenih, kulturoloških u psiholoških faktora koji doprinose njihovom nastanku.

Naposljetku, stvarenjem pristupačnog arhiva ispunilo bi se obećanje od kojeg zavisi integritet međunarodnih instituticija. Kada je u novembru 1995. Dejtonskim ugovorom rat okončan, tadašnji predsednik Tribunala Antonio Kaseze je izjavio da je “pravda nezamenljiv sastojak procesa nacionalnog pomirenja.” I zaista, premda je Dejtonski ugovor doneo mir u užem smislu, društva razorena ratom su u potrazi za dugoročnim procesom pomirenja kojim se jedino može garantovati stabilnost mira. Istorijski materijal stvoren tokom rada Tribunala, kojim se može spriječiti poricanje počinjenih zločina i politička manipulacija prošlošću, služi upravo takvom pomirenju. Da bi se ispunile obaveze koje proističu iz zalaganja za pomirenje, jedino što ima smisla za Tribunal je da svoje materijale učini dostupnim.

Materijali Tribunala stoga predstavljaju veliku vrijednost za žrtve rata, kao i naučnike koji se bave razumijevanjem njegovih uzroka, a naposljetku i za kredibilitet samog Tribunala. U depou Tužilaštva se nalazi ogromna količina materijala od neprocjenjive vrijednosti, koji u najvećem djelu nije ni uvršćen u brojna suđenja. Da bi se ovaj potencijal iskoristio, depo mora da preraste u kompletan arhiv. Imajući u vidu da je najveći dio materijala već digitalizovan, taj bi proces bio prilično pravolinijski i ne bi zahtjevao velika sredstva. U potpunosti razumijemo potrebu očuvanja povjerljivosti i ne tražimo pristup osjetljivim materijalima poput zaštićenih izjava svjedoka. Moguće je razviti mehanizam kojim se omogućava pristup dokumentima uz poštovanje njihove povjerljivosti i osjetljivosti. Da bi se ovo sa uspjehom uradilo, dovoljno je konsultovati eksperte iz arhiva koji se bave sličnim funkcijama, poput pomenutog Arhiva Holokausta u Nemačkoj.

Dok tribunal ove godine priprema svoje zatvarenje i transfer dokumenata Mehanizmu za Međunarodne krivične sudove, ovaj zadatak postaje sve urgentniji, jer se važno znanje o materijalu rasipa sa odlaskom zaposlenih iz MKSJ koji su upoznati sa materijalom. Dok tim kompetentnih arhivskih stručnjaka trenutno obrađuje dokumenta MKSJ, moraju se razviti jasne smjernice koje će garantovati pun pristup arhivu budućim generacijama. Takođe treba razviti program dovoljno lak za korišćenje koji bi omogućio detaljnu pretragu digitalizovanog materijala. Preporučujemo Tribunalu da u te svrhe konsultuje stručnjake iz arhiva koji se bave sličnom aktivnošću. Dalje, preporučujemo uspostavljanje eksternog savjetodavnog komiteta sačinjenog od arhivskih stručnjaka i istraživača, koji bi podržavali Tribunal u razvoju svoje arhivske komponente.

Sa uspostavljanjem Tribunala prije dvadeset i dvije godine međunarodna zajednica je promjenila tok istorije, obavezavši se na poštovanje globalne pravde kao nikada do tada. Sada je vrijeme da osiguramo očuvanje nasljeđa Tribunala da bi se ta misija nastavila.